You are currently viewing Primer iz rada “odnos sa majkom”

Primer iz rada “odnos sa majkom”

U srcu ove emotivne scene leži duboka složenost majčinske i dečije veze. Maja, tek trogodišnje dete, suočava se sa svojom majkom koja, iz nemogućnosti da se nosi sa sopstvenim emocijama, nekontrolisano viče na nju i na trenutak je odbacuje. Taj trenutak je duboko emocionalno iskustvo za obe.

Nakon tog trenutka, majka oseća krivicu zbog svoje reakcije i pokušava da se distancira od Maje kako je ne bi povredila. Ona shvata da, zapravo, nema kapacitet da se nosi sa srećom, radosti i razigranošću svoje ćerke. Ovo je trenutak kada se Maja suočava sa suštinskim strahom za svoju bezbednost- saznanjem da je opasno biti srećan i ispoljavati svoju radost pored svoje majke.

Iz ove scene jasno se vidi da se sreća često brani kao mehanizam samozaštite. Maja, kako bi se zaštitila od osećanja odbačenosti i bola, postaje kao svoja majka – tužna i bolna. Ovaj obrt postaje nesvesno prihvatljiv majci jer stanja sreće i radosti izazivaju njen osećaj odbačenosti, što je duboko ukorenjeno u njenim ranim iskustvima.

Ovde Maja postaje most između majke i njenog unutrašnjeg deteta koje je pretrpelo duboku emotivnu traumu i osećaj odbačenosti. Majka, kroz Maju, pokušava da uspostavi kontakt sa svojim unutrašnjim detetom koje je ranjeno, odbačeno i zanemareno.

U tom trenutku, sreća postaje tabu, jer se gubi veza sa majkom. Maja preuzima ulogu pomaganja majci, što vodi do parentifikacije – osećaja odgovornosti za majčina emocionalna stanja. Ovo stvara ogroman unutrašnji pritisak na Maju da nikada ne bude ranjiva, jer se boji da će se sve raspasti ukoliko ona ako nije dobro.

Takođe, postoji snažan naglasak na tome da se bude “dobar” i “ispravan”, jer se potisnuti bes smatra zlom. U stvarnosti, ova potisnuta agresija i bes su prirodni emocionalni izrazi, ali su potisnuti zbog straha od odbačenosti. Ovaj paradoks vodi osobu u kontinuirani strah, tugu i nesposobnost da izrazi svoj pravi bes.

Ova situacija jasno prikazuje kako majka, suočena sa sopstvenim nerešenim emocionalnim problemima, prenosi svoje nerešene traume i nesigurnosti na svoje dete, stvarajući začarani krug nesigurnosti i emocionalne distanciranosti.